Sa­svim je ja­sno da su glav­ni raz­lo­zi efi­ka­sno­sti fi­der teh­ni­ke mo­guć­nost iz­u­zet­no pre­ci­znog pla­si­ra­nja hra­ne i ma­ma­ca, uoča­va­nje čak i naj­ne­žni­jih tr­za­ja i ko­ri­šće­nje sra­zmer­no tan­kih stru­na i ma­lih udi­ca i za lov krup­ne ri­be. Na­rav­no, na te­škim te­re­ni­ma tu »fi­no­ću« će­mo sko­ro uvek pla­ti­ti gu­bit­kom bar ne­ko­li­ko si­ste­ma i de­la upe­ca­nih ri­ba, ali se to la­ko pre­ža­li ka­da se dan na vo­di za­vr­ši sa pu­nom ču­var­kom i sr­cem

Dok se na pri­rod­ne mam­ce štu­ka i da­nas lo­vi na isti na­čin i u osno­vi istim pri­bo­rom kao pre ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja, va­ra­li­ča­re­nje te gra­blji­vi­ce znat­no je dru­ga­či­je ne­go što je ne­ka­da bilo. Ipak, ne­ki kla­sič­ni ve­štač­ki mam­ci još uvek su efi­ka­sni i mo­gu nam do­ne­ti od­lič­ne ulo­ve. A to po­go­to­vo va­ži za naj­kla­sič­ni­je od kla­sič­nih va­ra­li­ca – lep­ti­re 

Pre­po­ru­ke pri­ja­te­lja ko­ji če­sto pe­ca­ju na te­re­nu na ko­ji ide­mo i ima­ju sve­že in­for­ma­ci­je sa nje­ga uvek tre­ba uze­ti za ozbilj­no. Ali kao što će­te vi­de­ti iz tek­sta ko­ji sle­di, ni­je na od­met ima­ti sprem­nu i re­zer­vnu va­ri­jan­tu, za slu­čaj da po­čet­na tak­ti­ka iz ma kog raz­lo­ga oma­ne

Is­ku­sni ri­bo­lov­ci od­lič­no zna­ju da ni­je ret­kost da se na te­re­nu bo­ga­tom ri­bom mo­ra ulo­ži­ti mno­go tru­da da bi se lo­vi­lo vi­še ili do­bi­ja­li krup­ni­ji ko­ma­di. Oni ko­ji­ma su ta­kve si­tu­a­ci­je po­se­ban iza­zov eks­pe­ri­men­ti­sa­njem i kon­ti­nu­i­ra­nim ak­tiv­nim pe­ca­njem tra­že pra­vi pri­stup, a ka­da ga na­đu, bi­va­ju na­gra­đe­ni nat­pro­seč­no do­brim ulo­vom

Ni­je la­ko lo­vi­ti gra­blji­vi­ce raz­li­či­tih ve­li­či­na i na­vi­ka u si­tu­a­ci­ji ka­da ne­ki pri­stu­pi naj­če­šće do­no­se ri­be ko­je su tre­nut­no u za­bra­ni, dru­gi ni­su in­te­re­sant­ni vr­sta­ma ko­je se sme­ju pe­ca­ti ali ni­su na­ro­či­to ras­po­lo­že­ne za je­lo, a tre­ći iz ra­znih raz­lo­ga ni­su pri­men­lji­vi ta­mo gde zna­mo da ima ak­tiv­nih pre­da­to­ra. No uz ma­lo pri­la­go­đa­va­nja i tru­da i za to se mo­že na­ći re­še­nje

Iako u mno­go če­mu su­per­i­or­na u od­no­su na kla­sič­no du­bin­sko pe­ca­nje, fi­der teh­ni­ka ni­je sve­mo­gu­ća. To se po­ka­za­lo i ovog pu­ta na Gru­žan­skom je­ze­ru, ka­da je naš sa­rad­nik re­še­nje za če­ste gu­bit­ke krup­nih ba­bu­ški zbog ula­ska u gu­stu tra­vu, na­šao u za­me­ni mo­der­nih hra­ni­li­ca kla­sič­nim i odav­no (ne­pra­ved­no) za­po­sta­vlje­nim

Ka­da je čuo da se na Ta­mi­šu kod Glo­go­nja iole krup­ni­je je­din­ke ma ko­je vr­ste na fi­der tre­nut­no ne mo­gu pe­ca­ti zbog na­je­zde sit­ne ri­be, is­ku­sni fi­de­raš je bez raz­mi­šlja­nja oti­šao baš ta­mo, mo­ti­vi­san da na­đe re­še­nje tog pro­ble­ma. I u to­me je us­peo, pro­šav­ši bo­lje ne­go što je oče­ki­vao

Či­nje­ni­ca da je sta­rih Ru­žnih pa­či­ća u ku­ti­ja­ma ri­bo­lo­va­ca sve ma­nje, jer se ta le­gen­dar­na va­ra­li­ca odav­no ne pra­vi, na­ve­la je na­šeg sa­rad­ni­ka da po­tra­ži pla­stič­ne »dvoj­ni­ke« po iz­gle­du i ra­du, te da pro­ve­ri mo­že li se po­toč­na pa­strm­ka i nji­ma uspe­šno lo­vi­ti kao le­gen­dar­nom va­ra­li­com Ča­ča­ni­na Ace Ve­se­li­no­vi­ća

Pro­men­lji­vo vre­me, do­sta pa­da­vi­na i hla­đe­nje vo­de uči­ni­li su da pro­leć­na se­zo­na na na­šim ve­li­kim re­ka­ma do­bro oka­sni. Ne­ke vr­ste još ni­su po­če­le da ra­de, a dru­ge se ja­vlja­ju ret­ko i pro­seč­na ve­li­či­na je­din­ki ko­je se lo­ve če­sto ni­je im­pre­siv­na. Ipak, ima i ne­kih iz­u­ze­ta­ka

Mno­gi mi­sle da je u pe­ca­nju na plo­vak na re­ci do­volj­no ba­ci­ti pri­ma­mu, po­de­si­ti du­bi­nu ta­ko da ma­mac bu­de bli­zu dna a da si­stem ne za­pi­nje za nje­ga i on­da kon­tri­ra­ti ka­da plo­vak po­to­ne. Ali ta­kvi lo­ve ne­u­po­re­di­vo ma­nje ri­be od onih ko­ji zna­ju gde im je vo­da od­ne­la pri­ma­mu, te ka­ko se nji­hov ma­mac po­na­ša u stru­ji i ko­li­ko se br­zo kre­će

De­ce­ni­ja­ma je va­ži­lo pra­vi­lo da se na so­ma kre­će čim vr­ba oli­sta, tj. ka­da no­vi li­sti­ći na nje­nim gra­na­ma bu­du ve­li­či­ne mi­ši­jih uši­ju. Me­đu­tim, kao i ne­ko­li­ko pret­hod­nih zi­ma, i mi­nu­le je pri­ja­vlje­no vi­še ulo­va naj­ve­će evrop­ske slat­ko­vod­ne ri­be, na­ro­či­to sa de­la Za­pad­ne Mo­ra­ve oko Kra­lje­va. Ni­je za­to ni čud­no što je taj niz na­sta­vljen i u pr­voj po­lo­vi­ni mar­ta, ka­da su, kao i pret­hod­nih me­se­ci, si­li­kon­ski še­do­vi bi­li bez prem­ca naj­lov­ni­ji ve­štač­ki ma­mac za »br­ku«

Ono što su za ve­ći­nu lju­di lju­bi­či­ce, za ri­bo­lov­ce iz ju­žnog Ba­na­ta i Be­o­gra­da i oko­li­ne, a pre sve­ga za fi­de­ra­še, je­ste vest da je be­la ri­ba kra­jem ka­len­dar­ske zi­me po­sle ne­ko­li­ko me­se­ci go­to­vo pot­pu­ne ne­ak­tiv­no­sti po­če­la da ra­di na Ta­mi­šu u Pan­če­vu. Ta­da grad­ski kej oži­vi, jer ga za­lju­blje­ni­ci u lov mir­nih vr­sta ri­be oku­pi­ra­ju od ra­nog ju­tra, a oni ve­šti­ji i bo­lje pri­pre­mlje­ni mo­gu ra­ču­na­ti i na ve­o­ma le­pe »me­ša­ne« ulo­ve

U no­vom na­stav­ku iz­u­zet­no po­uč­nog felj­to­na sa­znaj­te ko­li­ko i ka­ko bo­ja pri­ma­me mo­že po­mo­ći od­no­sno od­mo­ći u pri­vla­če­nju ri­be i pod­sti­ca­nju da se hra­ni, ko­je su osno­ve teč­nih aro­ma bo­lje u to­pli­jem a ko­je u hlad­ni­jem de­lu go­di­ne i ka­ko ri­ba do­ži­vlja­va raz­ne uku­se

Za­hva­lju­ju­ći pre sve­ga ru­skim va­ra­li­ča­ri­ma i kod nas po­sled­njih go­di­na ra­ste broj onih ko­ji ci­lja­no lo­ve raz­ne ma­nje ci­pri­ni­de na naj­fi­ni­ji pri­bor i sit­ne va­ra­li­ce od me­ke gu­me. A ove zi­me jed­na od glav­nih za­ba­va za ne­ke »ul­tra­laj­ti­ste« bi­lo je va­ra­li­ča­re­nje ba­bu­ške, po mno­go če­mu zah­tev­ni­je od lo­va sko­ro svih dru­gih »mir­nih« vr­sta

Bu­du­ći da u njoj ne ži­vi sit­na ri­ba (ka­u­gler, dvo­pru­ga­sta ukli­ja i sl.), bu­gar­ska re­ka Stru­ma omo­gu­ća­va sko­ba­lja­ši­ma pri­me­nu ne­što dru­ga­či­jeg pri­stu­pa od na­ših te­ku­ći­ca, a uz šan­se da ostva­re ulo­ve ka­kvi se kod nas mal­te­ne mo­gu sa­mo sa­nja­ti

Kraj zi­me mno­gi ov­da­šnji ri­bo­lov­ci želj­no iš­če­ku­ju zbog to­ga što se ba­bu­ška bu­di iz le­tar­gi­je i po­či­nje ak­tiv­no da se hra­ni, pa ju je mo­gu­će le­po lo­vi­ti. Mar­ko­vač­ko je­ze­ro jed­na je od sta­ja­ći­ca na ko­ji­ma ta ri­ba naj­pre pro­ra­di, ali je i ka­da se ja­vlja ne lo­ve svi jed­na­ko uspe­šno

Sma­njen broj zi­mov­ni­ka u ko­ji­ma po­sto­je do­bre šan­se za bo­gat ulov be­le ri­be uti­cao je na to da na naj­i­zgled­ni­jim me­sti­ma prak­tič­no ne­pre­kid­no vla­da­ju ve­li­ke gu­žve, pa ni­je la­ko na­ći do­bro me­sto, a ta­ko ve­li­ki pri­ti­sak či­ni da ni ri­ba ni­je sva­kog da­na jed­na­ko ak­tiv­na. Sa ta­kvom si­tu­a­ci­jom i uz to sa ne­sta­bil­nim vo­do­sta­jem su­o­čio se i naš iz­ve­štač, ali je oba pu­ta le­po pe­cao

Zi­mi smuđ na ras­po­la­ga­nju ima ma­nje pri­rod­ne hra­ne ne­go u to­pli­jem de­lu go­di­ne, a ose­ća da mu pred­sto­ji mrest, pa ne­će ni u hlad­noj vo­di pro­pu­sti­ti pri­li­ku da se po­ča­sti sva­kim la­kim ple­nom ko­ji mu se na­đe is­pred no­sa. Ali s ob­zi­rom na to da se ne kre­će mno­go, mo­ra­mo ga in­ten­ziv­no tra­ži­ti, a i ima­ti u vi­du da iz­gle­da vi­še ne va­ži ono ne­ka­da­šnje pra­vi­lo da se pred za­bra­nu udar­ci mo­gu oče­ki­va­ti pre­ko ce­log da­na

Ja­pan je po mno­go če­mu svet­ski li­der u obla­sti ri­bo­lo­va, pa i po na­či­nu or­ga­ni­za­ci­je i sa­dr­ža­ju saj­mo­va pri­bo­ra i opre­me za tu ak­tiv­nost, na ko­ji­ma ima i kla­sič­nog pred­sta­vlja­nja pro­iz­vo­da i pro­da­je, ali i naj­ra­zli­či­ti­jih for­mi edu­ka­ci­je pe­ca­ro­ša svih ge­ne­ra­ci­ja i za­ba­ve i za naj­mla­đe i za sta­ri­je – od vi­so­ko­teh­no­lo­ških igri­ca do svo­je­vr­snih po­zo­ri­šnih pred­sta­va. Sve­mu to­me ovog pu­ta pri­su­stvo­vao je i naš sa­rad­nik

Ka­da je pe­ca­nje fi­der teh­ni­kom na re­ci mo­gu­će sa­mo na jed­noj li­ni­ji ili je sva ri­ba ta­ko po­sta­vlje­na, a dva ri­bo­lov­ca pe­ca­ju je­dan do dru­gog, naj­če­šće onaj ko­ji za­ba­cu­je uz­vod­ni­je bu­de »ise­čen«. Me­đu­tim, i u ta­kvoj si­tu­a­ci­ji, ko­ju mno­gi fi­de­ra­ši iz­be­ga­va­ju, ni­ko ne mo­ra da bu­de hen­di­ke­pi­ran i us­kra­ćen za uži­va­nje, ako su ko­le­ge uigra­ne i vo­de ra­ču­na je­dan o dru­gom

U pe­ri­o­du pred mrest, smuđ se hra­ni i još je mo­gu­će uhva­ti­ti i vr­lo kru­pan ko­mad. Ali ne na sva­kom me­stu, bi­lo ka­kvom pre­zen­ta­ci­jom i ma ko­jom va­ra­li­com. A uz zna­nje su po­treb­ni i upor­nost i ja­ka vo­lja, od­no­sno sprem­nost da se vi­še sa­ti bu­de na hlad­no­ći. No kad se koc­ki­ce slo­že, do­la­zi na­gra­da u vi­du ja­kih uda­ra­ca i le­pih smu­đe­va

Ko­jom god teh­ni­kom da pe­ca­mo, kad se spre­mi­mo za iz­la­zak na jed­nu vo­du, a za­vr­ši­mo na dru­goj, ni­ma­lo slič­noj, naj­če­šće je ne­iz­ve­sno sa­mo da li će­mo pro­ći pri­lič­no lo­še ili ka­ta­stro­fal­no. Ali ima i sa­svim dru­ga­či­jih ras­ple­ta. Ovo je je­dan od njih

Da mo­ra­ da bi­ra je­dan pri­rod­ni ma­mac ko­ji bi uvek ima­la pri ru­ci, ve­ći­na ri­bo­lo­va­ca, bi­li tak­mi­ča­ri ili re­kre­a­tiv­ci, bez di­le­me bi iza­bra­la me­sne cr­vi­će. To je la­ko ob­ja­šnji­vo – osim što ih ra­do uzi­ma­ju sko­ro svi ci­pri­ni­di i mno­gi pre­da­to­ri, cr­vi­ći su la­ko do­stup­ni, na udi­ci po­sto­ja­ni i uz to su ve­o­ma do­bar do­da­tak hra­ni, a i sa­mo­stal­na pri­ma­ma. Sve to, me­đu­tim, uz uslov da su na pra­vi na­čin pro­iz­ve­de­ni i ču­va­ni do upo­tre­be

Va­ra­li­ča­re­nje je­ste za­ba­van, a ne­ret­ko i vr­lo pro­duk­ti­van na­čin lo­va gra­blji­vi­ca, ali ima si­tu­a­ci­ja i pe­ri­o­da ka­da je pe­ca­nje na pri­rod­ni ma­mac znat­no pro­duk­tiv­ni­je. Baš je ta­kav slu­čaj i ove zi­me na Ti­si

Is­ku­sni va­ra­li­čar, ko­ji du­go lo­vi na te­re­nu iz­u­zet­no bo­ga­tom gra­blji­vi­ca­ma, du­go je pe­cao na kla­si­čan na­čin, bez upo­tre­be mo­der­nih elek­tron­skih po­ma­ga­la, i imao do­sta uspe­ha. Ali za­hva­lju­ju­ći pra­vil­noj pri­me­ni mo­der­ne teh­no­lo­gi­je (tj. so­na­ra po­sled­nje ge­ne­ra­ci­je), ot­krio je i ne­ke no­ve va­ra­li­ce i efi­ka­sne na­či­ne da ih pre­zen­tu­je, te je svo­ju efi­ka­snost po­di­gao na znat­no vi­ši ni­vo

Ve­ći­na če­kr­ka na ko­je se pe­ca­lo pre ula­ska upre­de­nih stru­na u ma­sov­nu upo­tre­bu da­nas se sma­tra pre­va­zi­đe­nim i even­tu­al­no in­te­re­sant­nim sa­mo ko­lek­ci­o­na­ri­ma sta­rog pri­bo­ra. Me­đu­tim, po­sto­ji je­dan iz­u­ze­tak – ma­ši­ni­ca ko­ja pre­ko po­la ve­ka na­kon što je na­pra­vlje­na još uvek odu­še­vlja­va i naj­i­zbir­lji­vi­je

Što je tem­pe­ra­tu­ra vo­de bli­ža tač­ki mr­žnje­nja, to zo­ne u ko­ji­ma je ma­lo to­pli­je sna­žni­je pri­vla­če ra­znu ri­bu. Za­to se u ovom de­lu godine po­ve­ća­na kon­cen­tra­ci­ja ri­be mo­že oče­ki­va­ti na grad­skim te­re­ni­ma, a to ri­bo­lov­ci ko­ji­ma hlad­no­ća ne sme­ta i te­ ka­ko ume­ju da is­ko­ri­ste

Sta­ra ri­bo­lo­vač­ka do­set­ka da ni­je mo­gu­će ima­ti pre­vi­še pri­bo­ra, prem­da ne­spor­no du­ho­vi­ta, u ne­kim slu­ča­je­vi­ma mo­žda od­go­va­ra re­al­no­sti i vi­še ne­go što se či­ni. Pri­me­ra ra­di, ako ne­ko pe­ca fi­der teh­ni­kom na raz­li­či­tim vo­da­ma na ko­ji­ma je ta teh­ni­ka pri­men­lji­va, ni pet gar­ni­tu­ra pri­bo­ra sa po dva šta­pa raz­li­či­tih ba­cač­kih ka­rak­te­ri­sti­ka, du­ži­ne i sna­ge ne mo­ra bi­ti do­volj­no da po­kri­je sve si­tu­a­ci­je 

Kad se tem­pe­ra­tu­ra vo­de pri­bli­ži nuli, oba­le za­be­le od sne­ga i uz to du­va le­de­ni ve­tar, na rav­ni­čar­ske re­ke iz­la­ze sa­mo naj­za­gri­že­ni­ji va­ra­li­ča­ri, ko­ji tra­že smu­đa i štu­ku... i po­ne­kad ih i te ­ka­ko iz­ne­na­di ka­pi­tal­ni lju­bi­telj vi­so­kih tem­pe­ra­tu­ra

Sportski ri­bo­lov­ci mno­go tru­da i vre­me­na ula­žu u ot­kri­va­nje na­oko naj­be­zna­čaj­ni­jih ni­jan­si u konfiguraciji terena na sva­kom mestu na kom pecaju i na time određeno ponašanje ribe. Za­hva­lju­ju­ći i to­me, a ne sa­mo kva­li­tet­noj pri­ma­mi, mam­ci­ma i pri­bo­ru, oni če­sto uspe­va­ju da i ta­mo gde ne­ma mno­go ri­be ili gde ona ni­je pri na­ro­či­tom ape­ti­tu ostva­re od­lič­ne ulo­ve. Evo ne­kih od nji­ho­vih taj­ni i ko­ri­snih za­pa­ža­nja